My minds..they are just mine.Today I`ll share them with you...

.....eto kako mi je poslije...

....mogu ti reći,malo si me zdrmao...i bez obzira na moje želje i htjenja,neke stvari su nemoguće..A ti? Baš me interesira kak je tebi?Da li si i ti imao besanu noć i gubio se u razmišljanjima o meni..ili si zaspao ko zaklan???Pitam se kaj mi to treba? Kako me i nakon deset dugih godina može obuzeti taj jebeno poznati osjećaj ljubavi i žudnje za tobom?Kako? Možeš li mi objasniti??...Već sam se uvjerila da to neće nikada nestati ma s kime ja bila i koga ja voljela...Ti ćeš uvijek biti ti i to je tako..Nemam objašnjenja zašto? i kako? i zašto baš ti??? Tješi me spoznaja da ni ti nemaš mira,bez obzira što pričašda imaš i da ja pričam gluposti.Eh dragi moj,moje gluposti su istinite i pogađaju te direktno tamo gdje trebaju a ti to ne želiš priznati.Pa nemorš priznati meni,priznaj sebi,bit će ti lakše.Ja sam ovako i onako svjesna svega.Nisi me slušao kada sam ti rekla da će tako biti...Jednostavno nisi slušao,a bila sam u pravu,kao i uvijek....I što sad??? Zaboravit ću..pohranitu ću to unutar sebe,kao bezbrojeno puta do sada i živjeti...da živjeti i veseiti se drugim stvarima,drugim ljudima,drugim ljubavima....a ostati zauvijek tvoja u duši ....prazna za osjećaje takve vrste prema drugima,koji to zaslužuju više od tebe....I pitam se gdje je onda i u čemu balans u tom ljudskom životu??? i zašto nam neke osobe uvijek i zauvijek ostanu "ono" nešto???...i znam da se to čini glupo i da nismo u 18 stoljeću kada su se ljudi zbog ljubavnih tragedija ubijali,ali što onda reći na to da neki osjećaji uvijek ostanu tu i da se nikada ne zaborave niti prebole niti se smanje i ugase,već tinjaju stalno i stalno istim intenzitetom i istim sjajem....Nemam objašnjenja....i jednostavno više niti ne želim razumijeti...Valjda je jednostavno to tako i tako mora biti.....

How does it feel???

>...when you touch me ,like you touch me yesterday???
The moon was partly cloudly, and some stars was shining on the sky.
All I could see, was your beautiful blue eyes in the dark of night... that is spring, I think....Spring is getting in me, and I see everything diferent...How does you feel, my darling?? I see that you shaking when I am with you..You are burning inside of you..Did you????

.....nedjeljno popodne...

...prekrasan dan zar ne????....a ja u šetnji...mali moj i ti si bio samnom..joj,kak je bilo dobro.Cvrkut ptica,povjetarac i priroda oko nas...
Idila,zar ne???
Voljela bih sada ovog trena otići sa tobom na sljeme na kavu i u jednu šetnjicu prirodom...hmmm,i još što-šta drugo...a ti???..mislim da ti je privlačna ova moja ideja i iznenadio si se,zar ne???....lijep dan ti želim dušo..uroni sada u moj i tvoj svijet mašte i prepusti se na trenutak...a kada se vratiš u stvarnost,bit će ti ljepše i radni dan ti neće biti tako dug....

EH,MALI MOJ...

...kada bi ti smo znao....ne bi niti trenutka okljevao...ali ti ne znaš...I može se ona prošetati i gola pokraj tebe,a ti to nećeš skužiti jer imaš povez na tim svojim lijepim okicama....
Zašto je tome tako?Zar ne kužiš da ona zrači kada te vidi,kada si u njezinoj blizini...Oči joj gore,sjaje.Pa zar to nije dovoljno...e mali moj...nikada nećeš shvatiti..Šteta...

BITI ILI NE BITI

...kak se ono veli: PITANJE JE SAD????
Joj užasa ljudi moji...Kako je čudno kada čovjek mora donijeti neke teške odluke,a ni sam nije siguran što da napravi i što da odluči...

Evo naprimjer ja,već dva dana,na rubu suza,borim se sa svojom nemogućnošću odluke.Pa malo se ljutim na sebe što sam tako slaba,pa se ljutim što sam tako jebeno zajebana i jaka,pa se ljutim na njega što je tako dobar i pošten i što me ne pošalje u p.m. umjesto da me još tješi i da je dobar ko kruh.

Pa šta je meni????? Čekaš nekog normalnog i onda kad takav naiđe,ja shvatim(ili bar mislim da shvatim) da ja nisam baš zaljubljena u njega ili mislim da nisam,jer sam totalna kukavica ili tko zna kakva frikuša ludi u mojoj glavi.
Ah da i naravno nalazim milion razloga i stvari koje mi smetaju i koje mi se ne sviđaju i samo grizem..A on??? Što ja gora - on bolji.Pa je li to moguće????

I ????? Moja dijagnoza je totalno u kurcu. Ja sam u kurcu,jer se ne mogu opustiti i upustiti u nešto takvo,a zbog čega???
Zbog jebenog straha!!!!Koja sam ja fucking trtarošica postala???? Bože mili.

I kaj sad????

FINO POSTAVLJENA TEORIJA-SRUŠENA U SEKUNDI

..Prošao vikend sav u ludilu..dakle opet pišem o svojoj dobroj prijateljici..Ima tog malog,koji je mlađi od nje,a mali se tak zaljubio u nju da je to čudo jedno.I tak odlučila mu ona nakon one dostave u ured,pružiti šansu.Veli ona:" nek se dešava kak se dešava,pa kaj bude,ak uspije ok,a ak ne nikom ništa"..I tak,čak ona bila u subotu sa njim vani, i drugi dan u romantičnoj šetnji Maximirom i uživala punim plućima.Čak joj se činilo da se počela zaljubljivati i da je zaboravila,onog svog "napetog"sa posla...a kad ono..vidi čuda.Došla ona danas na posao i bila skulirana sve do podneva dok ga nije vidjela i razgovarala sa njim..I šta se desilo? Desilo se da njezina dobro postavljena teorija se srušila kao kula od karata...ode mast u propast.Poludila je,jer je shvatila da mister napeti nikako da ode iz njezine glave.Dapače,još je više u njoj..I kaj sad???

DOSTAVA U MOJ URED....

Bilo je to jučer,oko pola četiri.Upada meni u ured gospođa sa ogromnim buketom crvenih,ruža kao krv i pita da li sam ja ta i ta?Ja naravno potvrdim i žena mi pruži taj prekrasni buket sa zataknutom porukicom i kaže mi:"uživajte".
Ja jadna,zbunila se totalka,curke u sobi gledale me poluzavidno i poluradoznalo,nisam znala kaj da velim.Nisam takvo što još doživjela.
Otvorim ja drhtavim rukama,tu porukicu,da vidim tko to šalje i kaj piše.A poruka je glasila ovako:"oprosti za jučer,pusa...(i naravno ime u potpisu koje sada neću navoditi)".
A to oprosti za jučer,odnosilo se na Valentinovo,jer je dotična osoba smatrala da me uvrijedila i poslala mi cvijeće kao ispriku.
Bogme dobra isprika rekla bih.
A kaj sam ja napravila????
To mogu samo ja napraviti,takvu debilanu i takvu glupost...Shit,shit,shit....
Ja sam mu fino navečer rekla,da se nemrem više viđati sa njim i skomirala ga totalno.Stvarno sam bitch,teška i odvratna.
Pa mislim da nisam normalna. A mali totalno u komi.
I tak sam si ja rekla:Ma hajde,jutro je pametnije od večeri.Čak sam i njemu udjelila svoj pametni savjet.I tak,došlo jutro,a ja niš pametnija.I kaj je najbolje cijeli božji dan razmišljam o njemu.Tipično ženski,kaj ne?Ili tipično ljudski?
Kad nekaj izgubiš onda ti to fali...Bože mili..
I kaj sad?????Kaj sad?????
Možda da pričekam par dana,da se slegnu malo moji hormoni....ili da ga nazovem...užas..izgaram kao šibica....

Pitanje nemogućnosti

Što učiniti u slučaju kada je nemogućnost da napraviš i doživiš nešto što želiš,toliko nemoguća,a vlastita želja te izjeda i izgara iznutra???
Konkretno,jednoj divnoj ženi,toliko se dopada jedan muškarac(čitaj:luda je za njim do ibera,sanja ga noćima,mašta i sve ostale ludosti koje te čine ludim u datoj situaciji),a taj isti muškarac se pravi da ju ne doživljava,čudan je skroz.Ima stvarno intrigantno ponašanje:gleda je kada on misli da ona to ne kuži( a kuži itekako),u njezinom društvu je pomalo zblesan,nema ju snage pogledati u oči,a kada to i napravi,onda ih obavezno raširi jer radi obranu od onoga što bi mu se moglo pročitati u očima.Sve u svemu,signali sviđanja sa njegove strane postoje,a on nikako da napravi niš.Zašto?Možda zato kaj rade skupa?Ili iz nekog drugog razloga?Možda misli da je ona prejaka osoba za njega?Neznam,ali postavlja se pitanje mogućnosti,da li ili da li ne?Ili kada?
Toliko je intrigantan i samozatajan taj tip,da je to jedno ludilo.I ja sam ga upoznala jednom prilikom,i mogu reći da nije ni čudno,što je on njoj tako "napet",jer i meni je bio na trenutak.Ima on "ono" nešto,što bi moglo usrećiti i zadovoljiti svaku ženu.Ali on se očito boji?Ili se ne boji? Tko bi to znao?Samo on.Ali njegovi zidovi su veći od kineskog zida i teško da će išta od toga biti...A ona luda.Luda ko šiba.Na sam spomen njega,oči joj zablistaju kao dvije najljepše zvijezde.Bože mili kako je to lijepo,to već dugo nisam vidjela.Mislim da kada bi on znao za silinu njezinih osjećaja,bilo bi drugačije,ali on ne dopušta niti najmanju situaciju da se to desi.Pitanje je zašto?Jer očito je da mu se sviđa.
Moj očiti zaključak je da se on nečega boji.Možda se boji ljubavi,možda osjećaja.Neznam.Ali znam da će ona ispaliti totalno...:)

Ljudska glupost ili teorija izbora

..Sunčan dan,odlično....

Pasala bi mi jedna šetnja sada Maximirom...Zamisli dragi,da sada šećemo po onim lijepim stazama maksimirskog parka,dok sunčeve zrake škrto probijaju kroz ogoljeno drveće,najavljujući skori dolazak proljeća....Ti i ja , onak u trenirkama,tenkama i kapicama..Kaj ne bi bilo dobro??
Jao,jedva čekam da te vidim,mada ne želim to priznati,ali baš mi fališ sada...Ne shvaćam ja što se to desilo..Imam osjećaj da me osvajaš,polako i neprimjetno i da ja to skoro i ne kužim...Jednostavno mi sve postaje normalono,svakim danom sve više...
Pa šta kažeš dragi,hoćemo li u šetnju Maxićem,dok ovo škrto sunce daje još malo od svoje topline,tek toliko da nas podsjeti da je tu negdje i da nije nestalo.